GODINA JE 2015. NA VLASTI U HRVATSKOJ SU USTAŠE.

Ja se zovem…Nije ni bitno kako se zovem. Po ocu sam Srpki­nja koja od rođenja živi u Zagrebu. Udana sam za Hrvata. Roditelji smo djetetu od sedam godina.

Po dolasku aktualne vlasti, a odakle su sve isplivali ti ljudi nitko pouzdano ni ne zna, naš bračni ugovor de facto postaje nevažeći. Kao osobi nearijskog podrijetla, zabranjeno mi je biti u odnosu s arijevcem. Kažu propisi kako po rasi više nismo jednakog po­drijetla. Po toj logici, on je nadčovjek a ja sam psina i sam Vrag.

Kažem vam, lako je meni za bračne papire. Sasvim drugi mo­menat je to što mi je prvenstveno kao biću, a zatim i ponosnoj Srpkinji koja se ne stidi svog dara ženstvenosti i vlastitog po­drijetla, zabranjeno kupanje na Jarunu. Kažem, jako fali zra­ka plućima usred ove ustajale atmosfere.

Po ekstremnoj ljetnoj vrućini, državni vrh zabranjuje da se miješamo s arijevskim kupačima. Da su kostimi nearijskih žena i djevojaka takvi da izazivaju javnu sablazan. Kretanje gradom mi je dozvoljeno samo po danu, od šest popodne do osam ujutro ima da se zadržavam u svom stanu. Pitanje je dana kada gubim i tu počast. Za napuštanje sjevernog dijela Zagreba, na potezu oko Tuškanca gdje stanuje poglavnik Sr­bima i Židovima je zadan rok od osam dana.

Svi Židovi i Židovke, njihova djeca, na lijevoj strani prsiju nose šesterokraku zvijezdu i veliko “Ž”. Tko neće, slijedi ih najstroža kazna. Vlast ih otvoreno naziva pogubnim na­metnicima koje bi trebalo brzo i energično očistiti s hrvat­skog narodnog tla.

Svi Muslimani i Muslimanke po novom se pripajaju sve­toj Hrvatskoj zemlji i postaju Hrvati i Hrvatice. Bosna i Hercegovina je preko noći nestala u zagrljaju Hrvatske.

Region i Europa se sve više pretvaraju u izbjegličke rute nakrcane Židovima i ostalim pripadnicima nižih rasa.

S prozora svaku večer gledam vojsku kako stupa u pu­noj ratnoj pripravnosti i viče “Za dom i poglavnika spremni”.

Također, sve one koje režim smatra slobodoumnima, bezbošcima ili neopredjeljenima, svi oni koji nekog vraga uspješno rade neovisno o državi i misle svojom glavom, svako malo misteriozno proguta noć. Završe na obavještajnim ispitivanjima pod različitim sum­njama i nikad se više ne vrate svojim kućama.

Ovdje se, u mom rodnom gradu, svakodnevno poziva na krvoproliće. Idoli su ovdje i stvarna vlast, koliko se god pričalo o tuđinskoj srpskoj okupaciji – a zapra­vo smo psići gospode Putina i Orbana. Pred njima se podvija rep. Meni je osobno to smiješno. A zapra­vo sam, vjerujte, paralizirana od straha. Ponosno šetam gradom u kojem nestaju imena ulica i trgo­va. U zemlji čija vlast predaje sve, pa i pola obale u ruke fašistima. Ja i obitelj se igramo skrivača s fašistima. Pravimo se da ne postoje i tražimo neke male ostatke slobode. Barem pokušavamo, iako nas već prepoznaju i na dnevnoj bazi doživljava­mo pljuvanje zbog mog podrijetla. Kud da bježim? Granice su zatvorene i tamo me lako mogu depor­tirati u sigurnu smrt. Što nam drugo preostaje? Gdje god se okreneš Nijemci, Talijani i ustaše.

Realnost je tu takva. Kako poglavnik kaže. Svaki dan možeš završiti u logoru na period od tri mjeseca do tri godine. Zovu ih sabirni i radni logori. A tamo te dočeka hrvatska žena-mati. To su darovateljice i gojiteljice novih hrvatskih pokoljenja i taj poziv im je sveti­nja. Pijedestal u hrvatskom narodu. A bodež se ne nosi tek kao nakit.

 

12slika

12slika7

 

Ustašama odgovara stanje pošasti, rata i kao­sa. Samo tako im je zagarantiran ostanak na vlasti. Militarizacija se provodi u svim pora­ma društva, nisu izuzeti mladi ni djeca. Eko­nomija, sindikati, Crkva, kultura i sport voze na ustaški pogon. Radio i štampa su postali sredstvo čiste propagande poglavnika.

Dijete smo jučer uspjeli sakriti od svega kod djeda i bake u Zagorje. Predosjećala sam stra­vične scenarije.

Danas su odveli mog Hrvata na ispitivanje. Službeno objašnjenje je kako se oko njegove izdavačke kuće vrti sumnjiv krug ljudi koje više zanima kineska filozofija od novog hr­vatskog ćudnoređa i doprinosa ustaškom po­retku. Kinezi su crveni komunisti i krvoloci, smrtni neprijatelji sistema, stoji u službenom obrazloženju za privođenje. Sumnja na protu­državnu aktivnost. Posjećujem ga svaki dan i trpim odvratne uvrede. Ne dam im da me ta­lasaju. Obrijat ću se sama do tjemena iz prin­cipa. Ne dam im ni milimetar mogućnosti da me slome.

Osjećam se spremna za borbu. Ako mu naude, ako me samo ugrizu, vratiti ću istom mjerom. Ne mogu mi uzeti duh.

Najgore je preko preko noći kao sad. Sama sam. Znam da ih pobijediti ne mogu sama. Svaki čas netko može doći na vrata. Premišljam se da li da im se pridružim i postanem ustaška pri­ležnica. I otrujem svih, jednog po jednog.

Duboko u sebi nekako znam da ću preživjeti sve ovo. Ne znam kako znam, ali jednostavno – znam. To je nešto divlje. Što preostaje nakon ove neizvjesnosti? Što dani više prolaze, sve više mrzim.

Što s tim? Što učiniti s mržnjom?

 

12slika6
12slika5

 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA POLITIČKE PISMENOSTI učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj iz rujna 2015. koje su proveli GOOD inicijativa, GONG i Institut za društvena istraživanja:

71.5% mladih ne slaže se ili nema stav da je Nezavisna država Hrvatska (NDH) bila fašistička tvorevina.

Osobito je vidljivo da značajan broj maturanata nema razvijena znanja, a ni stavove prema pojedinim društvenim i političkim pitanjima kao što su ona vezana uz totalitarističke režime i NDH što izlaže te mlade riziku da budu pogrešno informirani ili da se njima manipulira

 

Priredio: Zvonimir Tivon

Share this: